Povijest DVD-a

Nakon podužih priprema i temeljitih predradnji u Petrinji je dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano 29. kolovoza 1880. na “svečanoj glavnoj skupštini za konštituiranje društva, održanoj u gradskoj viećnici”. Tako ja zapisano u starim dokumentima, a kojima se podrobno opisuje poduži tijek priprema za osnivanje DVD. Potreba za dobro organiziranim gasiocima osjećala se u našem gradu godinama mnogo prije 1880. jer “pomišljalo se da se oživotvori obće korisna inštitucija, koja bi po svojoj svrsi dovstruko djelovala, čuvajući i braneći na ime dobra bližnjega od elementarnih nepogoda, kad bi ova zaprietila ili buknula, s jedne strane, a podizuć družtveni život duhom sloge i jedinstva, s druge strane”.

Dok se ovo nije ostvarilo po Petrinji se primjenjivao tzv. vatrogasni red, s pisanim općenitim pravilnicima i zaduženim ljudima za gašenje požara. Bilo je to sve nedovoljno i nedostatno za punu spremnost i organiziranost u slučaju opasnosti. “U prevelikoj revnosti mnogi su se kod požara laćali posla koji im se svidio, a bez rukovođenja i stručnosti više se smetalo, stvarao nered i komešanje, nego što se stvarno pripomoglo u svladavanju vatre.”

Gradsko zastupstvo, kao prezentant grada i gradske općine, 12. rujna 1872. godine donijelo je “rezoluciju” o izradi pravila vatrogasnog društva po kojima će se ustrojiti svekoliki rad i djelovanje. Godinu dana kasnije, 8. listopada 1873. prva pravila petrinjskog vatrogasnog društva potvrdila je nadležna krajiško-zemaljska uprava u Zagrebu, ali društvo ipak još tada nije utemeljeno. U ljeto godine 1874. općina je dobila u vlasništvo erarijalnu sušu, a II banska pukovnija poklonila je dvije bolje štrcaljke, uz nekoliko ostalih vatrogasnih predmeta, ali zbog stalnih promjena u gradskoj upravi i uslijed nedostatka novca, nikako se nije osnivalo društvo.

Povoljne okolnosti bile su u jesen 1879. kada je Građansko zastupstvo na sjednici 25. 10. 1879. predložilo u proračunu za 1880. godinu 2.500 forinti za kupnju dviju najnovijih štrcaljki i popravak dotadašnje stare i dotrajale opreme. Već početkom 1880. gradski načelnik Stjepan Pejaković priopćio je kako su prema listopadskom zaključku nabavljene vatrogasne štrcaljke, a poradilo se odmah na prikupljanju sredstava za nabavku poterbiti cijevi i „spreme za vučenje vode kroz schlauch”. Od tog vremena intenzivirani su svi poslovi za konačni ustroj društva.

4. kolovoza 1880. svekolikom punoljetnom pučanstvu Petrinje upućen je poziv „da bez razlike na stališta. Svi koji osjećaju volje i sposobnosti za oživotvorbu toli liepe i korisne svrhe, izvole potruditi se doći u gradsku vječnicu, na prethodnu skupštinu, u kojoj će nastojati čim prije oživotvoriti dobrovoljno vatrogasno društvo”. Mnogobrojni nazočni te nedelje imenovali su 13 članova „ustrojnog odbora”, a već u ponedeljak popodne na čelo tog odbora izabran je Miroslav Ebner, za perovođu Nikola Kos, a za blagajnika Dragutin Zernek. Tijekom kolovoza trajao je upis u društvo, a do 29. kolovoza 1880. kada je održana glavna konstituirajuća skupština, u društvu je već bilo upisano 36 utemeljitelja, 98 podupirajućih i 108 izvršavajućih članova.

Na mnogobrojnoj posjećenoj glavnoj skupštini jednoglasno su za prve čelnike DVD Petrinja izabrani: vojvoda Miroslav Ebner, podvojvoda Niko Vujatović, za odbornike između izvršavajućih članova Adam Trivanović i Mijo Rastovac, a iz podupirajućih članova još su izabrani Bonifacio Cettolo i Glišo Matiević. 12. rujna održana je tzv. zavjetna skupština na kojoj su vatrogasci položili zakletvu slijedećeg sadržaja:

„Obavezujemo se svojim poštenjem, kao članovi vatrogasnog zbora da ćemose držati društvenih pravila i zapovijedi pretpostavljenih poglavara točno slušati”.

18. rujna konstituiran je upravljajući odbor izabravši ta tajnika Nikolu Kosa, a za blagajnika Dragutina Zerneka. Isti dan umoljena je agentura Osiguravajućeg društva „Adriatic” za novčanu potporu od 100 forinti.

Novom društvu odmah je stigla novčana potpora i ina pomoć, pa je na jesenskim sjednicama Gradskog vijeća Petrinje odobreno 300 forinti, odlučeno je o valjanom popravku vatrogasne suše uz pregradnju i uređenje stana za pazitelja gasilačkih sprava, a iz „Kotar šume” odobrena je besplatna građa za gradnju vatrogasdnog tornjaneophodnog za vježbe vatrogasaca. Toranj je gradio tesar Ivezić, Joso Parac imenovan je paziteljem gasilačkih sprava i društvenim podvornikom, a sklopljena je i pogodba o nabavciradničke zaštitne odjeće. Svečanu vatrogasnu odoru (paradnu uniformu) morao je svaki vatrogasac sam seb o vlastitom trošku napraviti, uz pridržavanje boje i tkanine.

2. siječnja 1881. započelo je vježbanje vatrogasaca, a 2. veljače 1881. „priređen je sjajan ples u prostorijah Narodne čitaonice”, prva takva vatrogasna zabava, koja je postala petrinjska atrakcija svake veljače i tradicija svih idućih desetljeća postojanja i djelovanja našeg društva. U proljeće 1881. godine na više sjednica čelništvo DVD donijete su financijsko-radne odluke, među kojima i zaključak kako će se svečani veliki i masovni vatrogasni zbor organizirati obavezno svake godine 4. svibnja, na dan Sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, zatim na rođendan cara i kralja, te na Tijelovo i na Bogojavljanje.

Novo društvo u prvim mjesecima svog postojanja učilo je i „prohodavalo”, krenulo se bez iskustva i stručnosti, pa je tako „g. Uric iz Gline pozvan na uvježbavanje vođa odsjeka i vodnike-predvodnike”, a svi vlasnici konja, jer je oprema bila na konjsku vuču, pozvani su i zamoljeni za pomoć u prijevozu. Utvrđena je i nagrada od jednog dukata za najbržu konjsku zapregu koja će stići na požarište, dok je druga posada pristigla na gašenje požara dobila jednu forintu. Dogovorena su i pravila glede sahrane članova društva, a odmah poslije utemeljenja DVD Petrinja poradilo se na osnivanju gradske vatrogasne glazbe.

Antun Petračić